Studij arhitekture i urbanizma
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije
Sveučilište u Splitu
Foyer Hrvatskog narodnog kazališta, Split
a2o2 studio osnovali su 2019. godine Klara Bohinc, Andraž Keršič, Žiga Ravnikar i Eva Senekovič. Tijekom proteklih deset godina radili su u različitim timovima na raznim projektima. Svaki član ima jedinstvene interese i vještine, ali svi dijele uvjerenje da su zajedno jači i da suradnjom mogu bolje razumjeti svijet na koji utječu svojim radom. Zanimaju ih priče o mjestima i ljudima, te teže jednostavnim, svrhovitim i odgovornim rješenjima, bez obzira na veličinu zadatka. Koriste iskustva stečena u domaćim i stranim arhitektonskim studijima razvijajući svoj kreativni tim kao fleksibilan i živi organizam sa širokim rasponom vještina. Vjeruju da je aktivni dijalog ključan za razvoj arhitekture koja dugoročno postaje korisna i lijepa. Uživaju raditi s prirodnim materijalima koji s vremenom razvijaju patinu. Inspirirani slovenskom obrtničkom tradicijom i zanatstvom, također prihvaćaju moderne tehnike i tehnologije. a2o2 studio dobio je nekoliko nagrada i priznanja za svoj rad. Njihovi projekti predstavljeni su na brojnim izložbama i u raznim publikacijama, uključujući u Ljubljani (ŠKUC galerija), Berlinu (AEDES Metrolab) i Beču (TU Beč) kao dio projekta New Practices, New Tools.
NEKOLIKO je arhitektonski ured iz Zagreba, a čini ga nekoliko arhitekata mlađe generacije: Dora Lončarić, Mario Kralj, Hrvoje Arbanas i Mario Peko. Znanje i iskustvo skupljaju godinama, ali u ovom formatu djeluju od jeseni 2022. Okupacija su im sva mjerila arhitekture, kao i razni zadaci i namjene: od zgrada javnog sadržaja i društvenog standarda, uređenja javnih prostora, do privantih investicija i uređenja interijera. Vjeruju u važnost arhitektonskih natječaja na kojima često i sudjeluju. Još uvijek preispituju važnost i dinamiku timskog rada, preuzete ili naučene obrasce i znanja kroz formalnu edukaciju, pa i poziciju mladih arhitekata u struci i društvu.
Studij arhitekture završio je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivač je i partner u uredu architektur.bn 1994. godine s Ines Nižić te nmpb arhitekten do 2023. godine. Od 2024. godine osniva i vodi ured s Ines Nižić bup architekten u Beču. Od 1995. godine predaje na Arhitektonskom fakultetu Tehničkog sveučilišta u Beču. U sklopu znanstvenog odjela za stanovanje organizira i vodi od 2001. godine ljetne međunarodne radionice arhitekture „Übergänge“ te izložbe, kataloge i publikacije. Autor je i koautor brojnih nagrađivanih, izlaganih i objavljenih arhitektonskih i urbanističkih projekata i studija. Održao je niz predavanja u zemlji i inozemstvu, te izlagao u Zagrebu, Beču, Ljubljani, Leuvenu, Bolzanu, Amsterdamu, Rotterdamu, Burgosu, Stockholmu, Bruggeu, Šangaju, Pekingu, Nanjingu, Shenzhenu, Hong Kongu, Rijeci, Salzburgu, Innsbrucku, Ateni te na Royal Academy u Londonu. Bio je kurator za Hrvatsku za izložbu Wonderland, architektur.bn, 2005. godine i YEA „Young European Architects“ konferencije u Rotterdamu 2004. godine, gost predavač na UIAV Venecija 2015. godine. Član je izbornog tijela za nagradu „Theodor Körner“ Fondacije.
Alberto Veiga odrastao je u Santiago de Compostela, Španjolska. Studirao je arhitekturu na Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Navarra, a nakon studija, 2004. godine, zajedno s Fabriziom Barozzijem osnovao je ured Barozzi Veiga. Barozzi Veiga osvojio je brojne nagrade na nacionalnim i međunarodnim natječajima, a njihovi projekti nagrađeni su nizom prestižnih arhitektonskih nagrada: Ajac (2007.) i Barbara Cappochin (2011.), zlatna medalja za talijansku arhitekturu (2012.), Mies van der Rohe za europsku arhitekturu i međunarodna FAD nagradu (2011.), RIBA nagrada za međunarodnu izvrsnost, (2018.), Chicago Atheneum International Award, Best Architects 20 Award i AD Award za arhitekte godine (2019.)., NAN nagradu i Grand Prix Fritz-Höger-Preis (2020.)
Alberto Veiga predavao je na International University of Catalonia u Barceloni (2007.–2010.) i bio gostujući profesor na Istituto Universitario di Architettura di Venezia (2014.) i Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Navarra (2021.). Redovito drži predavanja o teorijskom i projektantskom pristupu Barozzi Veige te sudjeluje u akademskim aktivnostima širom svijeta. Bio je pozvan predstaviti svoj rad u Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Čileu i Sjedinjenim Američkim Državama.
José Toral je partner, zajedno s Martom Peris, u arhitektonskom uredu PERIS+TORAL ARQUITECTES sa sjedištem u Barceloni. Od 2016. godine je i izvanredni profesor na Odsjeku za arhitektonske projekte na ETSAB UPC, gdje se specijalizirao za javni prostor i urbane projekte. Ured Peris Toral se bavi istraživanjem inovativnih načina stanovanja i gradnje, tražeći odgovore na izazove klimatske i stambene krize. Peris Toral su dobitnici mnogih nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja. Njihovi radovi izlagani su na istaknutim mjestima poput Cité de l’Architecture u Parizu (2022.), na izložbi Best Architecture Exhibition Spain-Korea u Seulu (2021.), na španjolskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu (2016.) i na UIA u Tokiju (2011.). Njihovi projekti i pisanja široko su objavljivani u nacionalnim i međunarodnim časopisima i medijima. Jedni su od finalista Nagrade Europske unije za suvremenu arhitekturu “Mies van der Rohe” za 2022. godinu, s projektom 85 socijalnih stambenih jedinica u Cornelli.
João Branco je partner, zajedno s Paulom del Rio, u arhitektonskom uredu Branco Del-Rio sa sjedištem u Coimbri. Branco je studirao arhitekturu na Odsjeku za arhitekturu Sveučilišta u Coimbri i ETSA u Barceloni od 2001. do 2008. godine. Nastavio je s master programom “Máster en Proyectos Arquitectónicos Avanzados” na ETSA Madridu 2011. godine, gdje je radio kao asistent profesora kod Juana Carlosa Sancha. Godine 2014. završio je poslijediplomski studij “Energy for Sustainability” (EfS), inicijativu Sveučilišta u Coimbri u suradnji s MIT Portugal Programom. Između 2008. i 2010. godine radio je u uredima Jorgea Teixeire Diasa, Jordi Badije i Joãoa Mendesa Ribeira. Nezavisno je počeo raditi 2011. godine. Tijekom 2018. i 2019. godine bio je gostujući asistent na Odsjeku za dizajn (5. godina) na Darq UC-u s Paulom Providencijom. Trenutno razvija doktorsku disertaciju na Darq UC-u, Coimbra, u okviru CITUA-e (Centar za inovacije u teritoriju, urbanizmu i arhitekturi) na IST-u (Instituto Superior Técnico) u Lisabonu.
Geir Brendeland je 2003. godine osnovao Brendeland & Kristoffersen zajedno s Olavom Kristoffersenom. Sa sjedištem u Trondheimu, Norveška, studio se ističe brojnim značajnim projektima, uključujući Hage, vrt u Lundu, Švedska, koji će postati srce budućeg dijela grada. Studio je bio finalist prestižne AR Emerging Award 2005. godine, kada su dobili počasno priznanje za svoj projekt stambenih zgrada Svartlamoen u Trondheimu. Brendeland & Kristoffersen su 2014. godine osvojili prestižnu Norwegian Prize for Wood Architecture. Ured je osvojio nekoliko arhitektonskih natječaja i prepoznat je po svom radu s tipologijama, kontekstom i stvaranju zgrada koje inovativno koriste drvo. Geir Brendeland je profesor na Norwegian University of Science and Technology u Trondheimu i gostujući kritičar na nekoliko međunarodnih arhitektonskih škola.
Robert Konieczny je diplomirao arhitekturu na Silesian University of Technology u Gliwicama. Godine 1996. dobio je certifikat s New Jersey Institute of Technology. Godine 1999. osniva arhitektonski studio KWK Promes. Njegov projekt Nacionalnog muzeja – Centar dijaloga Przemyśl u Szczecinu 2016. proglašen je “zgradom godine” na međunarodnom natjecanju World Architecture Festival. Isti je projekt prepoznat kao najbolji javni prostor u Europi od strane Centra za suvremenu kulturu u Barceloni u okviru natječaja Europska nagrada za urbani javni prostor. Konieczny je četrnaest puta nominiran za Europsku nagradu zaklade Mies van der Rohe za projekte uključujući Atrial House, Otrial House, Komoda House, Broken House, Safo House, Auto-Family House, Living-Garden House u Katowicama i Living-Garden House u Izbici, kao i Ark i Muzej dijaloga Centra Przemyśl u Szczecinu. Također je dobio nagradu za Kuću godine 2006. za Atrial House, koja je proglašena najboljim stambenim projektom na natjecanju koje je organizirao World Architecture News. Godine 2011. Koniczny je od strane ministra kulture u Poljskoj nagrađen za svoja izvanredna postignuća u području arhitekture, postajući tako tek drugi arhitekt koji je ikada dobio ovu nagradu. Godine 2007. ured KWK Promes uvršten je među 44 najbolja mlada arhitektonska ureda na svijetu od strane Scalae, a iste je godine Wallpaper magazin prepoznao Konińczykovu praksu kao jedan od 10 najuzbudljivijih arhitektonskih studija na svijetu. Godina 2008. donijela mu je nagradu Europskog centra za arhitekturu, umjetnost, dizajn i urbane studije te Chicago Athenaeum za “Europe 40 under 40” za mlade arhitekte u usponu. Osim toga, Međunarodni žiri Muzeja arhitekture i dizajna u Chicagu uvrstio je Atrial House i Hidden House na svoju listu najboljih kuća na svijetu. Godine 2019. Safe House bio je finalist na World Architecture Festival Awards među najboljim realizacijama u svijetu, a Otrial House bio je finalist LEAF Awards 2009. u Berlinu. Hans Ibelings, u svojoj knjizi Europska arhitektura od 1891. uvrstio je studio KWK Promes među konceptualiste.
SUMA je arhitektonski ured specijaliziran za stambenu i javnu arhitekturu, čiji je rad obilježen istraživanjem te pionirskim i poduzetničkim duhom. Razvili su ekosistematski projektantski sustav koji potiče društvene veze u izgrađenom okolišu, korištenje bioloških materijala poput drva i visoku ekološku odgovornost. Njihova su djela osvojila brojne nagrade: EU mies Awards 2024 Nagrada za mladu arhitekturu, COAM Prva nagrada, IFLA Nagrada za najbolju javnu knjižnicu na svijetu, FAD nagrada, Nagrada Ciutat de Barcelona, ASPRIMA-SIMA nagrade, NAN nagrada, REBUILD nagrade, AITIM-ASA -ONESTA Nagrade za drvenu arhitekturu i Nagrade za drveni dizajn. Ured vode Elena Orte i Guillermo Sevillano. Arhitekti su diplomirali na Tehničkom sveučilištu u Madridu (ETSAM), s Masterom iz naprednog arhitektonskog dizajna na istom sveučilištu i na Columbia University u New Yorku. Elena i Guillermo osnovali su SUMU 2005. godine i trenutno su profesori na Tehničkom fakultetu arhitekture u Madridu i na IAAC-u u Barceloni. SUMA je sudjelovala na različitim izložbama (IFEMA Madrid Fair, Matadero, EMVS, Fresh Madrid) i konferencijama u New Yorku, Pekingu, Austriji, Turskoj, Australiji, Luksemburgu, Latviji i Urugvaju. SUMA se nalazi u Madridu i sastoji se od multidisciplinarnog tima stručnjaka koji sudjeluju u dizajnerskom procesu: arhitekata, inženjera, agronoma, pejzažnih arhitekata, stručnjaka za održivost, arhitektonsku komunikaciju, sociologa itd. SUMA je osvojila nekoliko nacionalnih i međunarodnih natjecanja, uključujući Knjižnicu Gabriela Garcíe Márqueza u Barceloni, Knjižnicu i višenamjenski centar Fuerteventura, 91 javnu stambenu jedinicu u San Franciscu Javieru i 73 javne stambene jedinice u San Sebastián de los Reyes (za Općinu i Vladu Madrida). Također su odabrani i nagrađivani na natjecanjima kao što su Središnja knjižnica u Helsinkiju i Umjetnički centar Verín u Galiciji.
